Njemačke koze

Koze se u Njemačkoj većinom uzgajaju za proizvodnju sira. Najznačajnije su pasmine njemačka srnasta plemenita koza („Bunte Deutsche Edelziege“) i njemačka bijela plemenita koza („Weisse Deutsche Edelziege“), koje karakterizira kombinacija visoke proizvodnje mlijeka i izvrsne plodnosti.

Njemačka burska koza mesna je pasmina porijeklom iz Južne Afrike, idealna za proizvodnju jarećeg mesa nježnog, nemasnog i neutralnog okusa.

Opise ove tri najtraženije pasmine pronaći ćete na donjim stranicama koje slijede:

Molimo da uzmete u obzir da najpovoljniju ponudu možemo napraviti ukoliko Vaša narudžba podrazumjeva isporuku uz iskorištavanje punog transportnog kapaciteta t.j. 250 do 300 koza ili ovaca po kamionu. Umanjena količina životinja uzrokuje više transportne troškove po grlu.

Njemačka srnasta plemenita koza („Bunte Deutsche Edelziege“)

Osobine:

• dugovječna, plodna, robusna i otporna
• široko postavljeno vime, srednje dugih sisa, dobra muznost, prikladna kako za ručnu tako i strojnu mužnju
• visoka plodnost, česta pojava blizanaca
• ženke su težine između 55 i 70 kg
• jarci su težine između 70 i 100 kg

Njemačke srnaste plemenite koze imaju kratku dlaku svijetlo do tamnosmeđe boje te prugu na leđima. Mogu biti genetički šute ili rogate, srednjeg su do velikog okvira, duboke, dugačke, dugih i korektnih profinjenih nogu. Mrkanje je sezonsko i pojavljuje se pretežito između kolovoza (augusta) i prosinca (decembra).

Proizvodnja:
Količina mlijeka (kg/laktacija):	700 - 1.000
Sadržaj masti (%):	3,2 - 3,5
Sadržaj proteina (%):	2,8 - 3,2
Rezultati jarenja (jaradi/ godišnje):	1,8 - 2,0

Njemačka bijela plemenita koza („Weisse Deutsche Edelziege“)

Osobine:

• mliječna pasmina visokog proizvodnog potencijala
• ujednačeno, čvrsto vime razvijenih mliječnih žlijezda, srednje dugih i pravilno postavljenih sisa, prikladno za ručnu i strojnu mužnju
• dobra plodnost, česta pojava blizanaca
• ženke su težine između 60 - 75 kg
• jarci su težine između 70 i 100 kg

Njemačke bijele plemenite koze imaju kratku dlaku i bijele su boje. Srednjeg su do velikog okvira, mogu biti genetski šute ili rogate. Leđa su čvrsta, križa su široko postavljena. Noge su „suhe“, nisu previše fine građe, stav nogu je pravilan. Mrkanje je sezonsko i pojavljuje se pretežito između kolovoza (augusta) i prosinca (decembra).

Proizvodnja:
Količina mlijeka (kg/laktacija):	700 - 1.000
Sadržaj masti (%):	3,2 - 3,5
Sadržaj proteina (%):	2,8 - 3,2
Rezultati jarenja (jaradi/ godišnje):	1,8 - 2,0

Njemačka burska koza

Osobine:

• životinje su srednjeg okvira, dobre mišićavosti
• selekcija pasmine vršena u pravcu proizvodnje mesa, koje je idealno za proizvodnju jarećeg mesa lakih do teških trupova
• vrlo plodna pasmina, moguća su tri jarenja u 2 godine
• vrlo miran temperament, te su stoga ove životinje vrlo prikladne za očuvanje pejzaža

Osnovna boja burske koze je bijela, glava ovnovskog profila djelomično je crvena, crvene su šare vidljive također na vratu i prsima. Pasminu karakteriziraju rogovi i viseće uši.

Burske koze srednjeg su okvira, širokog prsnog koša, leđa su duga i široka. Dobra mišićavost prsa, leđa i butova posebno se ističe kod jaradi.

Jareće meso vrlo je nježno, nemasno, neutralnog okusa te se stoga koristi kao dijetno meso. Mušku jarad, predviđenu za klanje pri živoj težini od 30-35 kg, trebalo bi kastrirati u vrlo ranoj dobi, ukoliko se neutralni okus mesa želi posebno naglasiti.

Ženke imaju vansezonsko gonjenje, tako da se jarad kod ove pasmine može rađati u tijeku cijele godine, ukoliko se uz odgovarajući menadžment postignu za to potrebni uvjeti.

Proizvodnja:
Prirast jaradi (g/dan):	200 - 250
Težina odrasle koze (kg):	70 - 80
Težina jarčeva (kg):	80 - 100
Rezultati jarenja (jaradi/godina):	1,8 - 2,4
Randman (s glavom) (%):	54 - 57

Načini držanja njemačkih burskih koza:

Burske koze se za vrijeme vegetacije drže na pašnjacima. Zbog svog mirnog temperamenta posebno su prikladne za držanje na pašnjacima zajedno s drugim životinjama, naprimjer s konjima, govedima, a posebice s ovcama: zahvaljujući različitim načinima pasenja životinjskih vrsta pašnjaci se bolje iskorištavaju. Koze pasu na poseban način pri čemu preferiraju mlado lišće, izdanke žbunja, živica i drveća. Na taj način mogu preuzeti važnu ulogu u očuvanju pejzaža, zaustavljajući ili sprečavajući zarastanje površina grmljem.
Sve veće zarastanje zelenih površina grmljem u brojnim ekstenzivnim površinama, naprimjer u parkovima prirode, postaje sve osjetniji problem. Držanje koza na ekstenzivno korištenim površinama će u budućnosti dobivati na značenju, s obzirom da će se zbog nedostatka financijskih sredstava drugi skupi načini održavanja pejzaža sve manje koristiti.

Načini držanja srnastih i bijelih njemačkih plemenitih koza:

Obje pasmine se u pravilu drže za proizvodnju mlijeka. Uvjeti držanja ovih pasmina razlikuju se minimalno, te stoga opisani načini držanja vrijede za obije. Obje pasmine postižu visoku proizvodnju mlijeka, pa se stoga jarićima nakon rođenja tek kratko vrijeme (nekoliko sati do par dana) dopušta da sisaju majku. Nakon što su primili dovoljnu količinu kolostruma, jarići se dalje mogu uzgajati na mliječnoj zamjenici, a koze musti kako bi se dobiveno mlijeko moglo gospodarski iskoristiti, kao naprimjer:

• za upotrebu u vlastitom domaćinstvu
• za proizvodnju sira za vlastitu upotrebu
• za prodaju na tržište, pri čemu se može prodati kao konzumno mlijeko ili za proizvodnju kozjeg sira

Kozje mlijeko i njegovi proizvodi često se koriste iz zdravstvenih razloga, naprimjer kod neurodermatitisa ili kod želučanih i crijevnih bolesti. U slučajevima kada se kozje mlijeko ne može koristiti u komercijalne svrhe, jaradi mliječnih pasmina se dopušta sisanje majke sve do starosti od 4-5 mjeseci. Jarad koja se ne planira ostaviti za uzgoj u tom se slučaju koristi za proizvodnju jarećeg mesa. Farme koje teže visokoj proizvodnji mlijeka moraju se pobrinuti o cjelogodišnjoj optimalnoj hranidbi. U slučaju kada se koze u vrijeme vegetacije drže na pašnjacima, nije im osigurana optimalna i ujednačena hranidba, pa posljedično pada proizvodnja mlijeka. Variranje kvalitete hrane na ispaši može se ujednačiti jedino uz dodatnu prihranu.
Pri držanju na pašnjaku još je veći problem opasnost kontaminacije parazitima. Kako bi se izbjegao ovaj nedostatak, a iskoristile prednosti menadžmenta rada, veća se stada koza drže u štalama u tijeku cijele godine.